DANI KRUHA-dani zahvalnosti za plodove zemlje

Ukusni,slasni i mirisni plodovi

Blagoslov i svečanost održani su kao i svake godine do sada u školskom holu i oko bogatog stola ukrašenog  jesenjim plodovima i kruhom i pecivima koja su ispekle naše vrijedne mame i bake.

Svečanost je popraćena recitacijama i prezentacijom Od zrna do kruha koju su upriličili učenici 3.a razreda  sa svojom učiteljicom Silvijom Tibor Kovač.

Mirisno i slasno

Poslije blagoslova svi su s radošću blagovali razne vrste kolača, kruha, i peciva.

Napisala: Ana Posavac 7.a

Snimila: Mirjana Vrdoljak 7.a

SVJETSKI DAN HRANE

Iz pera naših učenika

Učenici 5.a i 5.b razreda 16. 10. 2012. kada smo obilježavali Dane kruha,  pisali su na satu hrvatskog jezika pjesme o kruhu i svim blagodatima hrane . Najbolje radove ukrašene crtežima postavili smo na razredni pano i objavili u našem Malom klubu.

 

 

 

 

 

 

 

Hvala

Na zemlji se biljke viju,

a na suncu one zriju.

Draga zemljo, sunce drago,

hvala vam za vaše blago.

 

Tamara Pendić 5.b

Dani kruha

Danas je za nas pravi praznik,

imamo peciva okusa raznih.

Mame i bake vrijedne su bile                                         

i puno toga napravile.

Košare pune peciva raznih,

pa Dani kruha pravi su praznik.

 

Dorijan Bencek 5.b

Kruh

Dane kruha svatko voli

slavimo ih i u školi,

Od peciva svega ima ,

to je lijepo to mi štima.

Trebao bi svatko znati

da tko nema njemu treba dati.

kruh je glavna namirnica

osmijeh mami na dječja lica.

Kolačiće slatke, kiflice i pice.

malo brašna, jaja, soli

svako dijete jesti voli.

 Dino Munk 5.a

Kruh

Mekan, topao,mirisan i zlatan-kruh svako jutro krasi moj stol i njegov miris širi se kuhinjom.Kada ga okusim , u samo jednom zalogaju osjetim toplinu, ljubav i sigurnost doma. No, mnoga su djeca u svijetu već odavno zaboravila kako kruh izgleda i miriše. Voljela bih da dođe  dan kada će svako dijete imati svoju koricu kruha i s njom doživjeti sreću i sigurnost.

  Iva Perić 5. a

 

 

 

 

HRVATSKI JEZIK

Petar Preradović   

 Zuji, zveči, zvoni, zvuči, šumi, grmi, tutnji, huči –   To je jezik roda moga!

HRVATSKI JEZIK

U osnovnoj  školi uči se predmet Hrvatski jezik. Unutar toga predmeta učenici primaju saznanja iz književnosti, jezika, jezičnog izražavanja, medijske kulture i lektire. Program Hrvatskog jezika  temelji se na pet sati nastave tjedno za učenike 5. i 6. razreda, a 4. sata tjedno za učenike 7. i 8. razreda.

Zašto učimo hrvatski jezik?                                         

≈ jer je to naš materinski jezik 
≈ jer nam omogućava sporazumijevanje sa svim stanovnicima Republike 
Hrvatske 
≈ jer učimo kako se dobro usmeno i pismeno izražavati 
≈ jer učimo kako argumentirano obraniti vlastite stavove 
≈ jer učimo kako vrednovati svijet oko nas 
≈ jer učimo kako razvijati vlastito mišljenje 
≈ jer učimo kako možemo postati bolje osobe
≈ jer učimo kako unaprijediti svoju kulturu ponašanja
≈ …

Najvažniji dio kulturne baštine hrvatskog naroda je njegov jezik!

MOJ  HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski

progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve

Pajo Kanižaj

SPOMENICI HRVATSKE PISMENOSTI

• Bašćanska ploča 1100.g.
• Vinodolski zakon 1288. g.
• Šibenska molitva 13./14. st.
• Misal po zakonu rimskoga dvora 1483.g.

 

Objavila : D. Kovačević

TERENSKA NASTAVA 3.a razreda i njihove učiteljice Silvije Tibor Kovač

RADIONICE  NA ORLOVOM PUTU

Učenici su nestrpljivo čekali polazak pred školom.Poznati zvuk učiteljičine zviždaljke okupio ih je i njihovu pozornost usmjerio na posljednje upute pred polazak.

Pošli smo dobro poznatim ulicama u blizini škole,a zatim kroz polje. Ponovili smo strane svijeta,stajalište, obzor. Prepoznavali smo preostale plodove na njivama. Noge su nam ubrzo postale mokre od rose pa je to bila prigoda da ponovimo što smo naučili o rosi i magli te vremenskim prilikama u jesen.

SJENICA UMJESTO UČIONICE  

Stigli smo brzo do ulaza na imanje Orlov put. Dočekala nas je ljubazna domaćica teta Irena i poželjela nam dobrodošlicu. Povela nas je do sjenice koja će nam, danas zamijeniti učionicu. Poslušali smo kratko i zanimljivo predavanje o ekološkoj proizvodnji na imanju, a zatim pošli u razgledanje.

Prvo smo upoznali male slatke terijere koji će nam praviti društvo za cijelo vrijeme našeg boravka na imanju. Domaćica nas je povela na pašnjak gdje bezbrižno vrijeme provode vijetnamske svinje. Pašnjak graniči sa novim nasadom jagoda koje će nas dočekati svojim plodovima na proljeće. U voćnjaku smo vidjeli meteorološku postaju koja se napaja iz solarnog panela, a mjeri brzinu vjetra, temperaturu i vlažnost tla i količinu padalina.Vidjeli smo i sustav navodnjavanja u voćnjaku kao i štete nastale uslijed suše. Voćnjak je podijeljen na nasade jabuka,krušaka i kupina.

OD ZRNA DO KRUHA

Vratili smo se pod sjenicu i započeli našu radionicu „Od zrna do kruha“. Teta Irena nam je, u staklenkama pokazala razne vrste žitarica: kukuruz, ječam, zob, suncokret te brašno bijelo i crno pšenično i kukuruzno. Pogledali smo mlin u kojem veliki kamen melje žitarice u brašno. U pomoć nam je došla teta Milka koja je pripremila brašno, sol, kvasac i mlaku vodu. Zamijesila je meko tijesto i rekla nam da mora odstajati na toplom da naraste.

Mi smo, za to vrijeme, pošli pogledati domaće životinje kojih je ovdje mnogo: vijetnamske i dugodlake svinje, koze, kokoši, zečevi i jedan gusan (a domaćin nam se preziva Gusak!). Cijelo vrijeme na s je u stopu pratio nestašni jarić Janko.

EKO SOK OD JABUKA  

Slijedeća radionica je već spremna: Cijeđenje soka od jabuka. Na posebnom stroju samljeli smo jabuke, a zatim ih prebacili u prešu za jabuke. Svatko je pokušao nekoliko puta okrenuti kotač na preši…dok nije potekao mirisni sok. U času su se okupile oko nas i ose. Došle su, naravno, zbog soka, a ne nas. Sok je, preko guste tkanine tekao u kantu. Prelili smo ga u vrčeve i ponijeli u sjenicu. Odmah smo ga kušali, a jedan dio natočili u bočice za koje ćemo kasnije izraditi deklaraciju.

Teta Milka najavljuje da se tijesto diglo, ali dok ga donese imamo vremena upravo za jednu vožnju konjskom zapregom. Tome se svi vrlo radujemo.

Tijesto se udvostručilo pa će nam ga teta Milka podijeliti da svatko oblikuje svoje pecivo koje će ponijeti kući. Dok su marljive ručice pravile pogačice, kiflice, lepinjice, pletenice i kruščiće, mali Janko nam se provlačio među nogama i lizao brašno koje je padalo na pod. Tako ništa nije otišlo u štetu. Pecivo smo odnijeli ispeći.

Sjeli smo za stolove i poslušali tetu Irenu koja nam je objasnila zašto je naš sok 100% ekološki (jer je od eko-jabuka i bez ikakvih dodataka) te što treba pisati na deklaraciji. Svatko je dobio listić koji je popunio i privezao na svoju bočicu pripremljenog soka. Ponosno ćemo ga dati ukućanima na kušanje.

Dok se naše pecivo peče Petar pita može li počastiti prijatelje. I već pjevamo: Sretan rođendan ti… Happy birthday to you…

U igri nas je prekinuo fini miris pečenog kruha. Donijeli su naša peciva i svatko je trebao prepoznati svoje. Malo su promijenili oblik u pečenju,ali je ipak svatko svoje pronašao. Nismo mogli odoljeti pa smo navalili na toplo pecivo…Ipak smo malo ponijeli i roditeljima da pokažemo naših ruku djelo.

Teta Irena nas je ispratila do ograde i pozvala da posjetimo imanje i na proljeće. Pa naravno, dolazimo praviti džem od jagoda!!

A iz autobusa koji se zaustavio na ulazu, izlaze veliki đaci-došli su na predavanje o obiteljskom poduzetništvu. Čak iz Vukovara…

Napisala učiteljica Silvija Tibor Kovač

 

UMIROVLJENA DVA UČITELJA

OTIŠLI SA SMIJEŠKOM

Ove godine OŠ Bilje osiromašena je za dva djelatnika.

Marta Zamečnik i Benedikt Peternai odlaze u zasluženu mirovinu s punih 40 godina radnog staža.

Među učenicima bili su vrlo omiljeni, a u mirovini će kako sami kažu biti uz svoje unuke i razne ručne radove (vez, voćnjak itd.)

Mislimo da je dugogodišnje njihovo radno iskustvo dovoljan razlog za razgovor s njma.

 

BIOGRAFIJA

 MARTA ZAMEČNIK   

Marta Zamečnik rođena je 17.8. 1947. godine u Kisberu (Mađarska).

Osnovnu i srednju školu završila je u Kisberu , a Višu učiteljsku školu u gradu Gyoru  (Mađarska).

1970. god. počinje raditi u OŠ  Darda, a od 1972. god.do umirovljenja radi u OŠ Bilje.

Školu Bilje napušta jedino za vrijeme Domovinskog rata i radi u OŠ Retfala u Osijeku sve do 1077. g. kada se ponovo vraća u OŠ Bilje u kojoj ostaje do umirovljenja.

VRIJEDNA, KREATIVNA I SVESTRANA 

1980. god. radi na izradi knjige (ANYANYELVAPOLAS1.-4.) kojom se koriste učenici od 1. do 4. razreda.

Učiteljica M. Zamečnik bila je 15 godina predsjednica Saveza mađarskih učitelja.Radila na izradi Plana i programa za njegovanje mađarskog jezika i nacionalne kulture.

Aktivno je sudjelovala na mnogobrojnim seminarima u Mađarskoj i Hrvatskoj i stekla veliko iskustvo što se očitovalo kroz natjecanja na kojima su njezini učenici postigli brojne nagrade.

MOST IZMEĐU UČENIKA, UČITELJA I RODITELJA MAĐARSKE I HRVATSKE

Kroz njegovanje mađarskog jezika naša škola bila je povezana s OŠ u Pečuhu i sve do Domovinskog rata zajedno smo obilježavali naše i njihove školske praznike. Zajedno ljetovali na Balatonu i na Otoku mladosti i stekli mnogobrojna prijateljstva.Dobra suradnja bila je i između roditelja učenika tako što su išli zajedno s djecom na trodnevne izlete u Budimpeštu.

Njegovanje mađarskog jezika i nacionalne kulture očitovalo se uvijek vrlo zapaženim točkama na svim školskim priredbama kroz pjesmu,ples i razne igre.

Napisala: Doris Rukavina 7.a

BENEDIKT PETERNAI  

Biografija u nekoliko rečenica.

Benedikt Peternai, rođen 3. ožujka 1950. godine u Osijeku, gdje je završio gimnaziju i Pedagošku akademiju (1971.), smijer: Učitelj fizike i tehničkog odgoja. Dodatno se usavršio za

nastavnika informatike.

Prvi posao dobiva u Batini (1972.), zatim radi u Čemincu te od 1977. u Bilju, gdje i danas živi i radi. U svom je radu, već u prvim godinama profesije, prepoznavao darovitu djecu, radio s njom kroz slobodne aktivnosti, usmjeravao ih te pripremao za natjecanja na općinskoj, županijskoj i državnoj razini. To je rezultiralo brojnim nagradama i priznanjima: državnim (zlatnim) medaljama još na prostoru bivše Jugoslavije. 1986. postaje ravnatelj Osnovne škole u Bilju koju dužnost obavlja do progonstva 1991. Do povratka u Bilje radi s prognanom djecom u Vilanyu  i četiri godine u Vladislavcima. Za vrijeme progonstva treba istaći sudjelovanje na 38. smotri znanstveno- tehničkog stvaralaštva mladih Hrvatske 1996. u Varaždinu (1. mjesto na nivou države iz graditeljske tehnike!) i 39. smotra znanstveno tehničkog stvaralaštva mladih Hrvatske u Zadru (priznanje za postignut rezultat u stručnom stvaralaštvu).

Što Vas je privuklo učiteljskom poslu?

Uvijek su me zanimale prirodne znanosti, a pogotovo tehničko stvaralaštvo.

Učiteljski posao je prije zvanje ili poziv nego puko zanimanje, ono se ne može naučiti iz knjiga ili enciklopedija, jer objedinjuje i stručnost u određenom području i vještinu da se određena znanja približe onima koji ih još nemaju. Svoj cijeli radni vijek trudio sam se približiti različita znanja i zainteresirati što više učenika za područja tehničke kulture, fizike i informatike i nadam se da sam u tome barem djelomično uspio.

Što Vam je najbolje u radu s djecom?

Iz biografije je vidljivo kako volim podučavati djecu tehničkim vještinama,jer djeca vole praktične sadržaje (radove). Osjećaj zadovoljstva kod djece kada urade neki opipljivi uradak je nešto posebno.

Djeca nekad i sad?

Uvijek su djeca dobra, treba ih samo zainteresirati i zaposliti. Danas sigurno imamo više medija pomoću kojih možemo zainteresirati učenike. Poneki „nestaško„ se našao nekada, imamo ga i sada, a vjerojatno će ga  biti i u buduće.

Kakva je bila škola u vrijeme Vašeg djetinjstva?

Za vrijeme moga djetinjstva u Bilju su bile dvije škole, no 1958. god. jedna je škola ukinuta i nastava se odvijala na dvije lokacije. Ploča, kreda, bilježnica, olovka i gumica su bila jedina pomagala u nastavi.

Vjerujete li u učenje kroz igru ?

Učenje kroz igru je moguće samo do određenih granica. Najlakše se prenosi znanje kroz igru. Međutim postoje nastavni programi koji se moraju realizirati, pojmovi koji se moraju usvojiti, vještine koje se moraju savladati pa mislim da se to kroz igru može ostvariti samo do jedne određene razine.

Roditelji nekad i sad?

Uvijek sam imao dobru suradnju s roditeljima.

Radujete li se skoroj mirovini ?

Iza mene je 40 godina rada u prosvjeti. Biti učitelj nije posao kao svaki drugi. Najbolje to znaju roditelji kojima se svaki dan sve ispriča o nama. Volim svoj posao,ali sam sada već umoran i mislim da mi je vrijeme otići u mirovinu.

Što će Vam najviše nedostajati?

Nedostajat će mi osmijeh na licima učenika, njihovo obraćanje …moja učionica…. kolege..

Kako ćete provoditi slobodno vrijeme ?

Slobodnog vremena biti će sada više. Obitelj, voćnjak, sitni popravci oko kuće sve to čeka moje „slobodno vrijeme“.

Savjet učenicima!

Učenicima savjetujem da budu uporni i vrijedni. Trebaju slušati učitelje i roditelje, jer oni uvijek imaju isključivo dobre namjere.

U svom dugogodišnjem prosvjetnom, pa i životnom stažu, uvidio sam da je materijalno bogatstvo prolazno, kuća na primjer može nestati jednim bombardiranjem u nekoliko minuta,,, ali je neprocjenjiv osjećaj kada vas na ulici prepozna sada već odrastao čovjek i roditelj, obrati vam se s “učitelju” i počne nizati lijepe uspomene iz školskih klupa. Drugi ljudi su ono u što treba ulagati, stoga treba njegovati prijateljstva, poštovati druge i biti im na usluzi.

Napisala: Tea Vujnovac 7.c

Fotografije: Mirjana Vrdoljak 7.a