Ivan Lazić i Karlo Skeleđžija – pisci budućnosti
Autobiografija
29.11. , da to je moj dan. Usred zime, da se smrzneš. Rodio sam se u Osijeku. Prve dane sam mami samo išao na živce. Nism se ništa promijenio, pa joj čak i danas joj derem živce. Kada sam bio stariji, malo striji, napravio sam nepodopštinu. Namazao sam „Nivea“ kremom rublje koje se sušilo i krevet, mama je dobila rogove. Tata je jedamput donio punu kutiju crvenih i žutih trakica. Mama i ja smo se igrali s njima, a sad to treba pospremiti. Srećom to je sve mama pospremila, a ionako mi se ne bi dalo. S četiri godine sam se preselio u Bilje. U Osijeku je stan bio premalipa smo kupili kuću u Bilju.. Kupali smo se u moru. Tata me je zafrkavao da su morska trava hobotnice koje će me svojim krakovima pipkati i peckati po nogama. Na godinu smo ponovno putovali u Izolu, stric Sa sobom je ponijela koreansku narodnu nošnju, pa su meni dali da ju obučem. Svima sam se sa sklopljenim rukama klanjao i govorio:“Anji!“, a svi su pucali od smijeha. Za vrijeme svečane večere sam se izgubio. Otišao sm na mol, a djevojčica iz Koreje je išla za mnom. Vidio sam čovjeka koji peca i tražio njegovu pecaljku. Uporno sam objašnjavao djevojčici iz Koreje kako se peca, a u to su došli mama, tata i stric. Tata je vidio da je riba zagrizla, izvukao mi je štap iz ruke i vukao, ali riba je pobjegla. Mama me je pitala kak’ ja to Koreanki pričam na hrvatskom, a ja sam joj cijelo vrijem govorio:“Al’ ona mene razumije!“ Iduće godine sam krenuo u školu. Na mojem sedmom rođendanu došao je klaun Bubi i donio hrčka za poklon. Cijelo vrijeme špricom špricao na hlače i vikao da smo se svi upišali. Poslije trčeg razreda zbog svih zaključenih petica nagradno putovanje u Švicarsku. Putovali smo sve do Italije se auto pokvario, samo se ugasio, samo je stao. Srećom bila je nizbrdica pa smo se dokotrljali do benzinske pumpe koja se taman zatvoila. U autu smo morali prespavati između Rusije i Rumunjske. Tata je spavao s glavom na volanu, a mama nije ni oka sklopila. Sutradan smo zvali talijanski autoservis TRIESTE SERVICIO. Došli su po nas odvezli nas u servis s autom i stavili auto u radionicu. Palili su ga, gasili i zaključili da je pumpa u pitanju. Majstor je otišao do policijskog auta i izvadio pumpu, a uz to je donio i Coca Colu i vikao bambino, bambino. Kada sam popio Coca Colu podrignuo sam tako glasno da je sve tamo odzvonilo. Kad je mastor pumpu sklopio u jedan komad, upalili su auto i sve je bilo dobro, no za nekoliko sekundi kakda smo krenuli otpao je Citroenov znak s našeg auta. Majstor ga je nagurao i krenuli smo dalje. Kod verone je udarila tuča. Cijeli autoput je morao stati. Uplašio sam se i rekao:“Ovo nagradno putovanje mi se uopće ne sviđa!“ Kada smo već napokon stigli tata je negdje ugazio u kakicu, a onda kada smo došli u zgradu, cijela zgrada je smrdila. Otišli smo u stan kod Ferida i Ajše (to su tatini tetak i tetka.) Na sredini petog razreda cijeli razred je išao u Selce. Ramal, Davor i ja smo se posvađali dali će staklo od balkona pasti na mene ili neće. Jedamput me je moj profesor klarineta pozvao na svoj nastup. Cijeli nastup je kasnio zato što je njegova krpica s kojom čisti instrument zapela u njegovom klarinetu. Kasnio je čak pola sata. U 9. Mjesecu 2012. godine krenuo sam u 5. razred, a u 9. Mjesecu 2013. godine krenuo sam u 6. Razred. Evo, sada pišem ovu zadaću, već je tako kano i kljucam od umora, ajd’ u krevet!!!
Ivan Lazić 6. b
Autobiografija
17. srpnja 2001. došao ja na ovaj svijet. Prvo je sve bilo super. Bio je raj. 3 godine sam imao kad sam prvo računalo dobio. Prvo sam ga samo palio i gasio, no ubrzo je postalo dosadno. Nakon par mjeseci shvatio da postoje neke stvarčice u račualu koje se zovu, zamislite, igrice. Živio sam kao car. Tako me tata i danas zove. 24.11.2006. rodio se mali vražičak i rekli su da se zove moja sestra. Ona me je svo vrijeme zezala i svijet mi se okrenuo naopako. Kao sada uz mene cara mora biti i jedna carica. Sa šest godina otišao sam na judo, no to mi je ubrzo dosadilo. U školi sam bio dobar, a u 2. razredu sam krenuo na kušarku. Još ju treniram i danas, a i u školi nisam posustao.
Karlo Skeleđžija 6.b