Vrijedne ruke naših likovnjaka

IZRADA ADVENTSKIH VJENČIĆA I SVIJEĆNJAKA

Učenici šestih razreda na satu likovne kulture pod budnim okom prof. Dubravke Kolčić izrađivali su Adventske vjenčiće i svijećnjake od kutija za jaja.Tehnika izrade recikliranje.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

DIZAJN KAPE I ŠALA

Učenici sedmih razreda na satu likovne kulture izrađivali su dizajn kape i šala.

 

Slike i tekst uredili : Ramal Salha i Viktorija Ivanković 6.a

Autobiografska proza

Ivan Lazić  i  Karlo Skeleđžija – pisci budućnosti

                                                                    Autobiografija

29.11. , da to je moj dan. Usred zime, da se smrzneš. Rodio  sam se u Osijeku. Prve dane sam  mami samo išao na živce. Nism se ništa promijenio, pa joj čak i danas joj derem živce. Kada sam bio stariji, malo striji, napravio sam nepodopštinu. Namazao sam „Nivea“ kremom rublje koje se sušilo i krevet, mama je dobila rogove.  Tata je jedamput donio punu kutiju crvenih i žutih trakica. Mama i ja smo se igrali s njima, a sad to treba pospremiti. Srećom to je sve mama pospremila, a ionako mi se ne bi dalo. S četiri godine sam se preselio u Bilje. U Osijeku je stan bio premalipa smo kupili kuću u Bilju.. Kupali smo se u moru. Tata me je zafrkavao da su morska trava hobotnice koje će me svojim krakovima pipkati i peckati po nogama. Na godinu smo ponovno putovali u Izolu, stric Sa sobom je ponijela koreansku narodnu nošnju, pa su meni dali da ju obučem. Svima sam se sa sklopljenim rukama klanjao i govorio:“Anji!“, a svi su pucali od smijeha. Za vrijeme svečane večere sam se izgubio. Otišao sm na mol, a djevojčica iz Koreje je išla za mnom. Vidio sam čovjeka koji peca i tražio njegovu pecaljku. Uporno sam objašnjavao djevojčici iz Koreje kako se peca, a u to su došli mama, tata i stric. Tata je vidio da je riba zagrizla, izvukao mi je štap iz ruke i vukao, ali riba je pobjegla. Mama me je pitala kak’ ja to Koreanki pričam na hrvatskom, a ja sam joj cijelo vrijem govorio:“Al’ ona mene razumije!“ Iduće godine sam krenuo u školu. Na mojem sedmom rođendanu došao je klaun Bubi i donio hrčka za poklon. Cijelo vrijeme špricom špricao na hlače i vikao da smo se svi upišali. Poslije trčeg razreda zbog svih zaključenih petica nagradno putovanje u Švicarsku. Putovali smo sve do Italije se auto pokvario, samo se ugasio, samo je stao. Srećom bila je nizbrdica pa smo se dokotrljali do benzinske pumpe koja se taman zatvoila. U autu smo morali prespavati između Rusije i Rumunjske. Tata je spavao s glavom na volanu, a mama nije ni oka sklopila. Sutradan smo zvali talijanski autoservis TRIESTE SERVICIO. Došli su po nas odvezli nas u servis s autom i stavili auto u radionicu. Palili su ga, gasili i zaključili da je pumpa u pitanju. Majstor je otišao do policijskog auta i izvadio pumpu, a uz to je donio i Coca Colu i vikao bambino, bambino. Kada sam popio Coca Colu podrignuo sam tako glasno da je sve tamo odzvonilo. Kad je mastor pumpu sklopio u jedan komad, upalili su auto i sve je bilo dobro, no za nekoliko sekundi kakda smo krenuli otpao je Citroenov znak s našeg auta. Majstor ga je nagurao i krenuli smo dalje. Kod verone je udarila tuča. Cijeli autoput je morao stati. Uplašio sam se i rekao:“Ovo nagradno putovanje mi se uopće ne sviđa!“ Kada smo već napokon stigli tata je negdje ugazio u kakicu, a onda kada smo došli u zgradu, cijela zgrada je smrdila. Otišli smo u stan kod Ferida i Ajše (to su tatini tetak i tetka.) Na sredini petog razreda cijeli razred je išao u Selce. Ramal, Davor i ja smo se posvađali dali će staklo od balkona pasti na mene ili neće. Jedamput me je moj profesor klarineta pozvao na svoj nastup. Cijeli nastup je kasnio zato što je njegova krpica s kojom čisti instrument zapela u njegovom klarinetu. Kasnio je čak pola sata. U 9. Mjesecu 2012. godine krenuo sam u 5. razred, a u 9. Mjesecu 2013. godine krenuo sam u 6. Razred. Evo, sada pišem ovu zadaću, već je tako kano i kljucam od umora, ajd’ u krevet!!!

Ivan Lazić 6. b 

Autobiografija

 17. srpnja 2001. došao ja na ovaj svijet. Prvo je sve bilo super. Bio je raj. 3 godine sam imao kad sam prvo računalo dobio. Prvo sam ga samo palio i gasio, no ubrzo je postalo dosadno. Nakon par mjeseci shvatio da postoje neke stvarčice u račualu koje se zovu, zamislite, igrice. Živio sam kao car. Tako me tata i danas zove. 24.11.2006. rodio se mali vražičak i rekli su da se zove moja sestra. Ona me je svo vrijeme zezala i svijet mi se okrenuo naopako. Kao sada uz mene cara mora biti i jedna carica. Sa šest godina otišao sam na judo, no to mi je ubrzo dosadilo. U školi sam bio dobar, a u 2. razredu sam krenuo na kušarku. Još ju treniram i danas, a i u školi nisam posustao.

Karlo Skeleđžija 6.b

Germanizmi u hrvatskom jeziku

U privitku je prezentacija u MS PowerPointu
GERMANIZMI U HRVATSKOM JEZIKU

ppt napravila: Dušanka Kovačević,učiteljica

Susret generacije 1987./1988.

                                                                                                             Susret za pamćenje

 

                              Dana 19. listopada   2013. , subota,

                        
susreli su   se   učenici (tadašnje) OŠ “Rade Končar”,Bilje -generacija koja je šk.    god.1987./1988.završila osmi razred.Susret su organizirali Mihaela    Jumić (Kikić) i Saša Stojković. Pozvali su razrednike-8.a Herijeta    Hmelik Bogdn, 8.b Milivoj Antunović, 8.c Viktorija Škugor i      učiteljicu  hrvatskog jezika Ružicu Perkov koja im je predavala od 5.    do 8.  razreda. Pozivu se odazvalo 32 učenika.Razrednik 8.b nije  došao zbog  bolesti. 

U 17 i 30 našli smo se pred školom pa su se učenici podijelili po a,b,c odjelima i otišli posebno u učionice. pogledali su svoje imenike pa kroz smijeh,priču i šale prisjetili se djetinjstva. Zaiskrila je i pokoja suza, jer dva učenika 8. b razreda više nisu među živima. dva učenika doputovala su iz Njemačke, jedan iz Babine Grede,jedna učenica iz Čakovca.Većina ih živi u Osijeku i Bilju.Nakon druženja u učionici, krenuli smo na Seosko gospodarstvo Orlov put gdje nam je učenik te generacije Kristijan Siler skuhao čobanac, a učenik starije generacije 1984.785. Vladimir Barać puštao glazbu iz doba” njihove mladosti”. Učiteljice su ostale do 22 i 30 ,a učenici još duže.zahvaljujući Valentini koja je fotograf susret je ovjekovječen fotografijom. 

Bilo je vrlo ugodno i lijepo družiti se sa svojim učenicima koji su prije 25 godina završili OŠ.

Tekst napisala: Ružica Perkov,učiteljica

Put ponosa i sjećanja

Posjet herojskom gradu Vukovaru

U organizaciji udruge izviđača Slavonski hrast –Osijek i naše učiteljice, voditeljice izviđačkog jata Žapci, Silvije Tibor Kovač učenici i razrednici  četvrtih i osmih razreda (Milan Blašković, Mirna Prusina,Ivana Prša,Silvija Tibor Kovač i Kristina Samarđžić) 22. 11. 2013.  sudjelovali su u projektu Put ponosa i sjećanja.

U cjelodnevnom posjetu herojskom gradu Vukovaru, posjetili smo:

Dom hrvatskih branitelja  gdje su učenici uz stručno predavanje voditelja centra upoznali tijek borbi na Trpinjskoj cesti.

Vojarnu, u kojoj smo saznali činjenice  vezane uz borbe za obranu grada. U krugu vojarne zanimljivo je bilo ulaziti u oklopna vozila, kamione,  sjedati na tenkove i topove, slikati se na ratnom brodu.

Memorijalno groblje na kojem smo zapalili svijeću za sve žrtve poginule u Vukovarskoj bitci.

Spomen dom Ovčara i mjesto masovne grobnice, zapalili svijeću i poklonili se žrtvama tog zločina.

Put ponosa i sjećanja završio je kod Križa na ušću Vuke, zapalili smo svijeću, a učenici su govorili o osjećajima, spoznajama, postavljali pitanja i svi smo se složili da žrtve Vukovara ne smiju i neće biti zaboravljene.

Projekt  se uklopio u terensku nastavu, sukladno nastavnom planu i programu, sadržajima o kojima učenici  osmog razreda  uče u nastavi povijesti.

Slike i tekst pripremio: Milan Blašković,učitelj

 

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript