Božićna avantura
Na Badnju noć kitila sam bor i primijetila da nema jednog ukrasa, a to je anđeo koji drži harfu. Tražila sam ga i našla ispod jelke .Kada sam ga uzela stvorila se spirala .Ta spirala me povukla i stvorila sam se u čudnom svijetu.To je selo bilo puno slatkiša i po selu su hodali vilenjaci.Na kraju sela nalazila se velika zgrada i na njoj je pisalo velikim slovima:DJED BOŽIĆNJAK. Vilenjaci su bili začuđeni zato što sam drugačija od njih.Objasnila sam im da sam ja iz Europe i da sam čovjek. Rekli su da ne bi smjela biti ondje zato što je Badnjak i danas Djed Božićnjak dijeli poklone , a portal kojim bi se trebala vratiti na svoj svijet je zatvoren i otvorit će se tek ujutro.Ali pokušat će ga stvoriti uz pomoć djeda božićnjaka.Pozvali su ga i kada je došao pozdravio me i rekao da se bacimo na posao!Pokušali smo s napitcima i nije uspjelo i sa svime što smo imali.Djed je rekao ,pošto nije uspjelo da ću ići s njim dijeliti poklone i kad dođemo do moje kuće da me tamo ostavi.Krenuli smo i bilo je uzbudljivo .Vozili smo se po nebu i prolazili pokraj mnogo kuća,sela,gradova i kontinenata.Stigli smo do mojeg sela Bilja.Djed mi je rekao da odem u kuću jer su se svi brinuli .Došla sam u kuću i svi su me pitali gdje sam bila.Ja sam odmah ispričala svoje doživljaje, ali nitko mi nije vjerovao.Otišli smo na spavanje i nisam se ljutila,nego sam razmišljala o svojoj velikoj pustolovini.
NAPISALA:NINA ĐURIĆ 5.a
BOŽIĆNI SAN
Jedne noći prije Božića sanjao sam san.
Na Badnjak šetao sam šumom i ugledao čudan prizor.Vidio sam kako patuljka napada ledeni čovjek.Priskočio sam patuljku u pomoć i otjerao ledenog čovjeka.Patuljak mi se zahvalio i odveo me u radionicu djeda Božićnjaka.Vidio sam kako patuljci rade.Potom me odveo kod djeda Božićnjaka.Bio sam sretan što sam ga vidio.Rekao je da mu treba pomoć te sam pristao.Gradili smo zamke da nemogu proći ledeni ljudi i pripremali darove.Sjetio sam se da se ledeni ljudi mogu otopiti te sam to rekao djedu Božićnjaku.Postavili smo baklje po ulazima da nemogu proći.Kad su ledeni ljudi došli nisu uspjeli proći.Bili smo sretni,ali je jedan prošao zato što ga nismo vidjeli.Razbacao je poklone. Hvatali smo ga i na kraju sam ga uhvatio i spasio poklon.Radili smo jako dugo.
Djed Božićnjak me je povezao sa svojim saonicama i dijelili smo poklone.San je prekinula mama jer me je probudila zbog poklona.
ANTONIO ŠABANOVIĆ,V.a
Čarobna vrata 
Šetala sam ulicom. Vani je bilo hladno. Odlučila sam otići do parka. Dugo sam se ljuljala, ali me omeo neki bljesak. Otišla sam pogledati i našla sam malena vratašca ispod crvenog tobogana. Provirila sam u njih i vidjela malene vilenjake. Bili su vrijedni. Pakirali su i omatali poklone. Pozvali su me unutra kako bi im pomogla. Vidjela sam hrpu prelijepih poklona i Božićnih pisama i želja. Neka su pisma bila vrlo zahtjevna, ali bilo je i onih koji su imali želju za samo jednu stvarčicu. To su najviše bila siromašnija djeca koja nisu bila toliko željna nečega, nego samo jedna stvar bi ih vrlo razveselila. To mi pojasnio maleni vilenjak. Vani se mračilo i bilo je vrijeme polasku kući. Vilenjaci su me otpratili kući, a za poklon sam dobila lizalice. Navečer sam legla u krevet i dugo razmišljala o proteklom danu i o svim poklonima koje sam danas vidjela, te sam promrmljala u sebi: „Nije važno koliki je poklon ili kakav je, bitno je od koga ste to dobili i na koji način vam je to dao. ”
Rea Rajndl 5.a