Arhiva za Ožujak, 2015

Zabavan sat geografije

Posted: 23 ožujka, 2015 by dusakovacevic in Školski događaji
Nove slike o afričkom stanovništvu

U četvrtak, 26.2.2015. godine na satu geografije prezentaciju o posjeti državi Beninu, u Africi, pokazala nam je Viktorija Ežbegović koja je bila u Africi u srpnju 2013. godine . Ispričala nam je i pokazala svoje doživljaje. Tamo je otišla kao viša sestra ,a morala se cijepiti protiv više zaraznih bolesti koje su raširene u Africi. Išla je avionom do Benina s još dosta medicinskih sestara. Kada su stigli kaže da se razočarala koliko je tamo djece bez roditelja i gladno.Spavala je na madracu, a oko nje mreža zbog kukaca. Kuće su im uglavnom od blata i uz cestu. Životinje, poput koza, slobodno mogu šetati po neasfaltiranoj cesti po kojoj se ljudi voze na malim motorima. Gorivo prodaju uz cestu u malim bočicama i kanisterima, nose i djecu oko struka ,a ponekad moraju prolaziti kroz vodu i visoku travu.  Pokazala nam je samostane, njihovu malu kuhinju i kako su djeca sretna ako dobiju jedan obrok na dan. Po vodu idu žene i djeca na bunar i nose vrčeve na glavi.Djeci je tamo zabava ako ulove kojeg štakora ili neku drugu malu životinju. Postoji i selo gubavaca u kojem ima i mlađeg stanovništva. Crkve im jako dugo grade jer nema materijala za izgradnju.Na slikama djeca su izgledala sretno unatoč gladi i svemu ostalom. Nakon prezentacije pokazala nam je neke suvenire i mogli smo ju pitati što nas je zanimalo. Pokazala nam je zeleno platno- suknju koja se nosi ili oko struka ili djeca spavaju na tome. škole su im male s jednom pločom i nekoliko klupica za sjedenje. Sat nam je bio zabavan ,puno smo saznali i pomalo promijenili sliku o afričkom stanovništvu i životu.

Napisala: Ana Brdar ,6.a

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

    Klokan doskakutao i u našu školu

Pod pokroviteljstvom Hrvatskog matematičkog društva 19. ožujka 2015. godine u 12 sati i 30 minuta održano je po sedamnaesti put Međunarodno matematičko natjecanje “Klokan bez granica”.
U isto vrijeme s približno istim zadacima natjecali su se učenici Armenije, Austrije, Belgije, Bugarske, Brazila, Bjelorusije, Kanade, Švicarske, Cipra, Češke, Njemačke, Ekvadora, Estonije, Španjolske, pokrajine Katalonije, Finske, Francuske, Gruzije, Grčke, Hrvatske, Mađarske, Indonezije, Irana, Italije, Kirgistana, Kazahstana, Kolumbije, Litve, Moldavije, Makedonije, Meksika, Mongolije, Nizozemske, Norveške, Obale Bjelokosti, Pakistana, Poljske, Portorika, Portugala, Paragvaja, Rumunjske, Srbije, Rusije, Švedske, Slovenije, Slovačke, Tunisa, Ukrajine, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Venezuele, Čilea, Gane, Irske, Izraela, Kostarike, Latvije i Malezije.

I učenici naše škole u velikom broju odazvali su se natjecanju.

Sudjelovalo je 57 učenika, a posebno su se odazvali učenici razredne nastave. Posebna pohvala učenicima trećih i četvrtih razreda i njihovim učiteljicama Ivani Nićin, Ani Škrnjug, Biljani Svrtan i Renati Lazar na velikom odazovu.

Broj učenika koji su sudjelovali po razredima je sljedeći:
2. razred-9 učenika

3. razred-14 učenika

4. razred-17 učenika

5. razred-3 učenika

6. razred-3 učenika

7. razred-5 učenika

8. razred-1 učenik

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Autobiografija

Posted: 20 ožujka, 2015 by dusakovacevic in Literarni kutak

AUTOBIOGRAFIJA

 

Rođena sam 11.1.2002. u osječkoj bolnici kasno u noći. Ime mi je odlučio datum na koji sam se trebala roditi (2.2.2002.) na Svijećnicu tj . na sv. Marinu. Djetinjstvo provodim u selu Bilju sa svojim prijateljima koji polaze istu školu kao i ja, Osnovnu školu Bilje. Moram priznati da imam odličnu sestru i odlične roditelje. Slike… hmmmm… što reći o njima? Jedino da su moj hobi. Volim svaki dan prošetati, uzeti video kameru i pronaći zanimljiv detalj koji će govoriti 1000 riječi. Kad šetam i slikam svakakve mi ideje dolaze u glavu, ali nikad nemam dovoljno vremena sve ih realizirati. Čitanje knjiga mi ne ide, a i ne obožavam ih, ali tu i tamo volim napisati pokoju kratku pričicu. Provoditi vrijeme na otvorenom mi je najdraže, igranje odbojke s obitelji u dvorištu. Najbolji dio godine je kada dođe vrijeme odmora od škole. Nije bitno jesu li zimski ili ljetni praznici , zabava je svake godine sve bolja i bolja. Što se tiče mora htjela bih na moru živjeti zauvijek. Valovi koji šaraju odraz Sunca u vodi najbolji mi je prizor koji mi uvijek izmami smiješak na lice. Neću zaboraviti biti dijete i zato želim svoje najbolje trenutke života provesti u veselom djetinjstvu.

Napisala. Marina Jakić 7.a

AUTOBIOGRAFIJA

 

Život mi je započeo  plačom u osječkoj bolnici. Bio je to sretan početak života. Prve tri godine sam provela u Osijeku u malenom stanu. Ne sjećam se baš dobro tih dana.

Brat mi je stariji tri godine i potpuno smo drugačiji. Kada sam bila pet godina doselili smo se u mjesto Bilje . Kuću smo izgradili u malenoj sporednoj uličici romantičnog imena Ulica bijelog lopoča. Iste godine sam krenula u vrtić „Grlica“. Stekla sam mnoge prijatelje, ali i neprijatelje. Uživala sam u vrtiću, pogotovo na ljuljačci . U mojoj  šestoj godini mama se zaposlila, a ja sam otišla kod bake u Srbiju. Tamo se nisam igrala niti družila sa svojim vršnjacima, nego sam bila samo s bakom . Voljela sam sa bakom kuhati i peći. Kada sam napunila sedam godina krenula sam u školu . To je za mene bio šok. Bojala sam se ostalih učenika. U osmoj i devetoj godini sam primijetila da moja neprijateljica iz vrtića, a njezino  ime je Iva Perić , ide sa mnom u razred. Jako je čudno što mi je ona s vremenom postala najbolja prijateljica . U vrtiću smo se tukle, a u trećem i četvrtom razredu smo postale nerazdvojne. Deseti rođendan slavila sam kod bake s jedinom tamošnjom prijateljicom Danojlom. Danojla je starija od mene dvije godine i živi u Njemačkoj, ali je isto kao ja došla kod svoje bake u Srbiju. U desetoj godini, sad već poprilično zanimljivog života, rodila se ljubav za čitanjem. Najviše volim čitati knjige o životinjama ili ljubavnu prozu. Jedanaestu godinu pamtim po proslavi rođendana kod bake. Nije to bila obična proslava već jedno iznenađenje. Baka je kupila svjećicu u obliku roza lopočeva cvijeta koji se kada se zapali „rascvjeta“ i počne se paliti mali vatromet. Bila sam oduševljena. Jedanaesta godina postala je tužna, zato što nam je uginuo sedamnaestogodišnji mačak Cicko. Svi smo bili tužni. No, već za godinu i pol roditelji su donijeli dva mačića (bracu i seku). Nazvali smo ih Jonny i Gita. Nakon pola godine Jonny je otišao , a Gita je uginula od trovanja. Tuga se opet vratila. Za ljetne praznike, kada  sam punila trinaest godina, tata je donio mačkicu koju je jedna djevojčica nudila kao poklon. Nije mi se osobito svidjela,onako s crno – bijelim pjegama, a nazvali smo je po pjesmi Pegy Sue. Nisam je baš voljela, no kako smo živjele zajedno sprijateljile smo se. Prijateljstvo s Ivom počelo je slabjeti. Našla je bolju prijateljicu i počela me odbacivati , bar ja tako mislim. To me je rastužilo. Dvanaestu i trinaestu godinu obilježio je dečko u kojega sam se zaljubila. On me je svaki dan uveseljavao. Kada je prijateljstvo s Ivom već jako oslabilo dogodilo se nešto što nisam mogla niti sanjati.  Nastalo je novo prijateljstvo. Osoba s kojom sam se u prvom i trećem razredu svađala mi je postala prijateljica. Cijeli mi je život pred nosom, a ja je nisam primijetila. Išle smo zajedno u školu, u park ili negdje drugdje. Nisam ni primijetila koliko je ona draga osoba dok prijateljstvo s Ivom već gotovo nije bilo izgubljeno. Ne bih to ni primijetila da ona nije bila uz mene kada sam bila ljuta , tužna ili sretna. Hvala joj na tome.

Kada izgubite neku dragu osobu u životu tek tada vam se dogode lijepe stvari o kojima niste niti sanjali. Shvatila sam da nije sve uvijek onako kako se čini i da neće uvijek biti lijepo i savršeno,  te da to moramo prihvatiti i živjeti s tim!

 

Učenica : Martina Hranić,  7. A

 

 

 

 

 

 

 

“Poštovana ravnateljice!

s izrazitim zadovoljstvom upućujem Vam u ime djelatnika i učenika naše škole iskrene čestitke nčestitka za imenovanjea imenovanju na novu odgovornu dužnost i želim Vam puno uspjeha u daljnjem radu.

Isto tako želim Vam zahvaliti na dosadašnjoj suradnji, koja je bila i korektna i profesionalna.

Sigurna sam kako ćete na osnovi svog velikog znanja i iskustva ovu časnu i odgovornu dužnost obavljati marljivo i savjesno.

Želim Vam puno budućih uspjeha, zdravlja i osobnog zadovoljstva.

S poštovanjem,Dušanka Kovačević

 

Sretan 8. mart!

Posted: 8 ožujka, 2015 by dusakovacevic in Školski događaji

Čestitka s jasnom porukom govori i ima više snage od materijalnog poklona stoga i mi ,vaši novinari, svim ženama poručujemo :

Čestitka za 8. mart

 

Budite ponosne što ste žene, mudre i dostojanstvene!

Lijepe, tople,hrabre,.a nježne, važne i neizbježne.

Sretan 8. mart!