JUDO – MOJ ŽIVOT-Laura Blažević 7.a

Veliki uspjesi za samo pet godina

Judo sam počela trenirati prije pet godina.Prvi klub u kojemu sam trenirala je Judo klub Mladost Osijek. U tom klubu nisam ostvarivala baš velike rezultate,ali sam položila sve do narančastog pojasa.Kada sam bila u Mladosti osvajala sam samo srebrne i brončane medalje. Samo sam na dva natjecanja osvojila zlatne medalje. Na državnima nisam osvojila ni jednu medalju .

Prije godinu dana prešla sam u drugi klub koji se zove judo klub Osijek u tom klubu sam u jednoj godini imala više uspjeha nego u četiri godine u starom klubu.Prošle godine sam bila na dva državna prvenstva jedno je bilo za mlađe kadete (1999.,2000.,2001.) i za dječake i djevojčice (2001.,2002.).na oba državna sam osvojila treće mjesto. Ove godine u trećem mjesecu sam osvojila četiri zlata i jednu broncu.

Ove sam godine od 12.3. do 18.3.bila u Francuskoj na jednom od najjačih turnira u Europi . Na natjecanju je bilo više od 1000 natjecatelja iz cijele Europe i dalje . Bilo je natjecatelja iz:Francuske ,Rusije, Španjolske , Ukrajine, Bugarske,Srbije ,Hrvatske,Uzberkistana, Makedonije, itd,…… iz Hrvatske smo bili samo prijatelj Ian Česko trenerica Josipa Sabo i ja. U mojoj kategoriji -63 bilo je 11 natjecateljica ,a u Ianovoj -60 je bilo oko 60 natjecatelja, ja sam sa tri pobjede i jednim porazom osvojila treće mjesto dok se Ian s jednim porazom morao oprostiti od daljnjeg natjecanja . U subotu je bilo natjecanje ,a u nedjelju i ponedjeljak bili su treninzi ili pripreme za sve natjecatelje, treninge su vodili treneri iz cijele Europe.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

 

Napisala : Laura Blažević 7.a

 

Zelena čistka u oš Bilje

  Jedan dan za čist okoliš

U petak,24. travnja 2015., učenici naše škole su sudjelovali u najvećem ekološkom volonterskom projektu u Lijepoj našoj, „Zelena čistka“. 

I ove godine učenici naše škole pridružili su se akciji Zelena čistka. Svi zajedno sve intenzivnije radimo na senzibiliziranju djece i mladih o problemima u zaštiti okoliša i prirode u cjelosti. Učitelji potiču na osvještavanje i zajedničko učestvovanje u ovakvim i sličnim akcijama kojima je cilj očuvanje bližeg okoliša, te na taj način i šireg okruženja, kao i cijele planete. Odrađivanjem tematskih dana i isticanjem eko poruka koje iz toga proizlaze učenici su došli do zaključaka da je čist okoliš njihovo pravo, ali i obveza. Ljudi su ti koji stvaraju otpad i samo naše ponašanje određuje kakva će nam biti budućnost. Kako je to izgledalo pogledajte na fotografijama!

 

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Smanjiti ,ponovo upotrijebiti ,reciklirati radionica je u sklopu akcije Zelena čistka koju je osmislila učiteljica Silvija Tibor Kovač . U recikliranju je  sudjelovalo po nekoliko učenika iz svakog razreda.

 

 

ŽOK BILJE-ŽOK DONJI MIHOLJAC

Martina Hranić

(Klikom na poveznicu pročitaj tekst)

Životinje su moji prijatelji

Pohlepa ili siromaštvo ?

 

   Svaki dan kada se vraćam iz škole,koju često nazivam zatvorom,na  putu srećem starog  beskućnika.Ne znam puno o njemu samo ono što vidim iz prolaza. Primjetila sam da često moli za hranu ili ponešto novaca,no pošto je pohlepnost pokvarila današnje ljude oni mu ne daju,ili pak ni oni nemaju.Nakon jednog vrlo napornog školskog dana vraćala sam se natrag  kući i vidjela  da je jedan poslovni čovjek,koji je bio obučen u odijelo i nosio je aktovku , samo prošao pokraj beskućnika koji je očajnički molio za hranu.Pas,koji je vjerojatno pripadao onom poslovnom čovjeku,stao je pred beskućnika i gledao ga je pogledom koji je na tren bljesnuo od sažaljenja.Pas se samo okrenuo i  počeo hodati prema centru grada.Jako me je zanimalo gdje se zaputio pa sam ga počela pratiti.Stao je pred čovjeka koji je prodavao sendviče,pogledao ga je onim tužnim psećim pogledom te mu je čovjek dao dva sendviča sa salamom i sirom.Pas,umjesto da sam pojede sendvič,odnese ga onom jadom beskućniku.Nikad nisam mislila da će životinja biti humanija od čovjeka.Isti sjaj bio je  oku beskućnika i onog psa.Beskućnik je,u znak zahvalnosti,koliko god da je bio gladan,dao komad sendviča psu.Pas je legao pored njega kako bih ga ugrijao svojom toplinom.Pošto je bilo dosta kasno,a  i mrak se već spustio pa su se ulične lampe počele paliti da bih osvijetlile prolaznicima put,krenula sam kući zadivljena dobrotom onoga psa.

Napisala: Iva Perić 7.a

Marina Jakić 7.a – Projektni rad

Animals    (Klikom na poveznicu pročitaj tekst)