
Pripovjedač: Div se nakon dugog vremena vratio u svoj lijepi vrt.
Div: Baš sam sretan što sam se vratio, falio mi je moj prekrasan vrt.
Djeca: Ovdje je baš zabavno i lijepo, ptice cvrkuću, a stabla su tako lijepa i puna su plodova.
Drvo: Ova vesela djeca su vratila proljeće na moje grane.
Div: Odlazite djeco, uništavate moj vrt, odlazite ne želim vas više vidjeti u mom vrtu.
Djeca: Bježimo, Div se vratio. A bilo je tako zabavno.
Pripovjedač: Div više nije htio vidjeti djecu pa je podigao zid i stavio natpis kako djeca ne bi mogla ući u njegov vrt.
Djeca: Idemo napraviti rupu pa tako ući u vrt.
Pripovjedač: Div spava, a djeca se igraju u vrtu. U vrtu je opet proljeće, a Div se budi na dječje uzvike.
Div: Tko je to u mom vrtu. Van!!
Pripovjedač: Div je onda primijetio kako je u njegovom vrtu opet proljeće, pa je odlučio da djeca ostanu.
Div: O vidi, tamo je dijete koje plače, ne može se popeti na drvo, idem mu pomoći.
Dječak: Dive ti si mi dopustio da se igram u vrtu, zato ti sada dođi sa mnom u moj vrt.
Djeca: Gledajte! Div je mrtav i prekriven cvijećem.
Napisala: Antonija Benčik 6. b

Sebični div
Pripovjedač: Sve počinje kada div odlazi kod svog prijatelja ljudoždera. Djeca su se radosno igrala svaki dan. No jednog dana div se vratio.
(Div ulazi u dvorište.)
Div: Molim! Što djeca rade tu?! Svi vaaan!
(Djeca bježe iz dvorišta.)
Dječak br.1: Aaaaaa!!
Dječak br.2: Bježitee!
Dječak br.3: Spašavajte glave!
(Div zida zid i stavlja znak.)
Div: Tako, sada ta derišta ne bi trebala smetati. Nadam se da će ih ovo zaustaviti.
Pripovjedač: U divovo dvorište došla je vječna zima dok jednog dana djeca ponovo nisu došla u dvorište.
(Djeca ulaze u divovo dvorište kroz rupicu i nestaje zima.)
Djeca: Napokon, možemo se igrati u dvorištu.
(Div tjera djecu iz dvorišta.)
Div: Nema igranja u mojem dvorištu!
(Djeca bježe i zima se vraća.)
Pripovjedač: Div shvaća da djeca donose ljeto i razbija zid!
Djeca: Vidite, div je razbio zid! Idemo se igrati!
Pripovjedač: I svi su bili sretni do kraja života!
Napisao: David Vujnovac 6.b