Gostovanje književnice i lutkarice Jadranke Čunčić Bandov

U petak 28. listopada 2016., povodom Mjeseca hrvatske knjige, u našoj školi gostovala je književnica za djecu i lutkarica Jadranka Čunčić Bandov. Kroz jednosatnu kolaž lutkarsku predstavu Šale, trice, zvrndalice predstavila nam je svoj rad, svoje lutke koje sama izrađuje i provela nas kroz živopisne likove koje nastanjuju kratke i zanimljive pjesmoigrokaze. Predstavu su s velikim zanimanjem pogledali učenici razredne  nastave i njihovi učitelji. Poneki učenici i sami su se okušali u glumi, a svi zajedno pjevali su i recitirali vesele stihove.

Jadranka Čunčić Bandov rođena je 1956. godine u Zagrebu.
Djetinjstvo je  provela  u  Kućama nedaleko Velike Gorice. Osnovnu školu polazila je u Vukovini, a Školu za odgajateljice završila je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala povijest umjetnosti i češki jezik.
Još kao učenica Škole za odgajateljice uključila se u rad lutkarskog kazališta Kvak, gdje je bila svestrano angažirana — od pisanja igrokaza do glume i animacije. Zahvaljujući dugogodišnjem lutkarskom iskustvu, danas predstavlja vlastite igrokaze djeci kroz lutkarske kolaž-predstave.
Igrokazi su joj objavljeni u raznim zbornicima, priručnicima, čitankama i časopisima za djecu te u antologiji hrvatskoga dječjeg igrokaza. Do sada je objavila zbirke: Razgovori u travi; Od jarca do komarca; Igre sa zmajevima; Šale, trice, zvrndalice; Puž na raskrižju te slikovnicu Iju-ju i strip-album Boduljko i Žbunika. Igre sa zmajevima uvrštene su u lektiru za četvrti razred osnovne škole.
Autorica je teksta lutkarske serije Tikvići. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Kako se nositi s ispitnim stresom?

Kako se nositi s ispitnim stresom?

 

Stres se može definirati kao emocionalna, intelektualna ili fizička reakcija na promjenu ili zahtjeve. Stres priprema tijelo da se suoči na bilo koju situaciju koja je nova ili je prijetnja. Mala doza stresa održava nas usmjerenima / budnima – spremnim na akciju., ali kronično neoslobođen um od stresa može uzrokovati potencijalne ozbiljne fizičke probleme kao što su glavobolje, križobolje, nesvjestice, depresije …

Određena doza stresa je korisna, održati će vas usmjerenim prema ostvarenju cilja – položenog ispita.

Nije neobično osjetiti veliki stres pred sam početak ispita ili još češće za trajanja ispita. Pogledajte ljude oko sebe pred sam početak ispita, svi se smiju. To je prirodna reakcija na stresne situacije.

Ispitni stres je stanje u kojem postaje gotovo nemoguće razmišljati. Što duže traje, stanje se samo pogoršava. Obično se javlja nakon što ste pročitali ispitna pitanja i niste odmah znali točne odgovore.

 

 

Kako prepoznati ispitni stres?

Neki od simptoma:

–         mučnina,

–         vlažni dlanovi,

–         osjećaj vrućine,

–         brzo, plitko disanje,

–         nedostatak koncentracije,

–         blokiranje razmišljanja,

–         misli prolaze prebrzo da biste ih mogli zapisati

–         ne možete se ničega sjetiti.

Što učiniti?

• Preuzmite kontrolu nad svojim tijelom. Počnite kontrolirati svoje disanje. Duboko udahnite, zadržite i polako izdahnite. Ponovite to nekoliko puta.
• Ponovite ovo u sebi: ″Mogu se suočiti s ovim izazovom. Pripremao sam se za ovaj ispit, nije istina da ne znam ništa.″
• Nemojte pokušavati riješiti sve zadatke od jednom. Polako. Jedan po jedan – nemojte se brinuti o slijedećem dok rješavate ovaj. Zabrinutost vam sada neće pomoći.
• U najgorem slučaju pomislite – pad na ispitu nije najgora stvar koja vam se danas može dogoditi.

Stres ne možete u potpunosti ukloniti, ALI ga možete kontrolirati.

Izvor: http://www.portalalfa.com

 

 

 

Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

 

Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

Dan kruha i plodova zemlje obilježava se tijekom mjeseca listopada, kao zahvala na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao narod i kao pojedinci bili podareni.I mi  smo u našoj školi obilježili Dane kruha, ali ove godine nešto drugačije nego do sada. S obzirom da u našoj župi već četiri godine djeluje konferencija sv. Vinka Paulskog ( zaštitnika siromašnih i potrebitih) koja skrbi o potrebitima. Dogovorili smo se da ćemo od 17. 10. do 21. 10. na satima razrednika prikupljati namirnice koje ćemo uručiti onima kojima je to potrebito.Sve namirnice bit će spakirane u kutije za svaku obitelj u koje ćemo napisati i poruke onima kojima ih šaljemo.

Kruh kroz povijest

Članak o povijesti kruha napisala je Tamara Bogdanović 5. b

Znate li kada obilježavamo Dane kruha? Da , u listopadu. Evo još jedno pitanje , Od čega se pravi kruh?Naravno, treba nam brašno , voda i malo soli. Kruh je jedna od najvažnijih namirnica. Evo jedna pjesmica o kruhu:

Kruh

Ujutro u košarama gradom kruh ide

od kuće do kuće, od stana do stana

kao prava radost dana.

Kruh kroz povijest

—Prvi su kruh, i to od pšenice i ječma, pekli Egipćani 1500 godina , vjerojatno je bio beskvasni i zapravo pogača od brašna i soli, koja se pekla u žeravici  pod pepelom u peći, na što upućuju slike na zidovima grobnica i zapisi starih Egipćana.

—U Rimljana je kruh bio također jedna od najvažnijih namirnica,  pekari su za aristokrate morali za svako jelo poslužiti odgovarajuću vrstu kruha, pekli su lepinje i kruščiće od sira,maslina, a osobito je bio omiljen kruh sa začinskim biljem.

—U ranom srednjem vijeku kruh se pekao od žitarica bez dovoljno zobi, ječma i raži, koji se teško dizao i bio je vrlo taman. Kruh pripremljen od bijelog brašna bio je privilegija bogatih, a raženi su dobivali zatvorenici, Položaj u društvu se procjenjivao po boji kruha, bijeli su jeli oni na vrhu društvene ljestvice, a oni na dnu, crni kruh.

—Devetnaesto stoljeće je bila značajna prekretnica u prehrani stanovništva Europe, jer je započela masovna proizvodnja bijelog brašna, a svi nedostatci bijelog kruha kao simbola blagostanja i gospodstva pokazat će se tek u 20. stoljeću.

Bijeli ili crni?

—Kroz povijest vrijedilo je jednostavno pravilo: što je kruh crniji, to je osoba koja ga jede nižeg socijalnog statusa. Bijelo je brašno stoljećima bilo skupo jer su ga mlinari teško dobivali pa je kruh pripremljen od bijelog brašna bio privilegij bogatih.

—Crni kruh su jeli robovi i zatvorenici te seljaci, a ponekad su za njime posezali  i fratari kako bi pokazali svoju poniznost.

—Industrijska revolucija digla je bijeli kruh u visine kao znak blagostanja i gospodarskog napretka sve dok u 20 st. nisu na vidjelo izašle sve negativne strane konzumacije bijelog kruha po zdravlje.

Danas je crni kruh sa raznim dodacima poput sjemenki  najčešći izbor zdravstveno osvještenih osoba

 

Literarni kutak

Učenici  5.-ih razreda svojim su učiteljima kroz pjesme izrekli kako doživljavaju učitelje i učiteljsko zanimanje. 

 

 

 

Moji učitelji

Kada ujutro u školu dođem još uvijek sam pospana,

a kada vidim učitelje odmah sam nasmijana.

U učionicu dođem i zvoni sad

ulazi učiteljica, vesela sam jer počinje sat.

Ploča puna slova, prepisujem s nje

nasmijana sam, iščekujem novo znanje.

Matematika je puna brojeva

u glavi mi se vrti puno zbrojeva.

Priroda nas o okolišu uči

zadaću pišemo kad dođemo kući.

Napisala: Tamara Bogdanović 5. b

 

Učiteljica Ana

Od samih početaka mojih školskih dana

pratila me učiteljica Ana.

To je osoba staroga kova,

pametna i mudra ko šumska sova.

Život u školi ima svoja pravila

na svako od njh ona je točku stavila.

Ne juri, ne trči, sjedi mirno, uči!

Jednako stroga, jednako blaga

nama učenicima uvijek draga

bila je gospođa Ana najbolja učiteljica mojih dana.

Napisala: Marija Mušura 5. b

Onaj tko zna

Onaj tko zna ljubazan biti,

onaj tko zna dijete pohvaliti,

onaj tko zna objasniti,

onaj tko zna kada treba ukoriti,

onaj tko ima pregršt strpljenja,

onaj tko ima vjeru u sutra,

onaj tko stalno ponavlja isto,

onaj tko voli što je djeci blisko.

Sve se to u jednoj osobi krije,

sve to moći lako nije

i zato dragi učitelji sretan Vam Vaš dan

neka Vam se ispuni svaki učiteljski san.

Napisala: Riana Brkić 5.b

 

Pjesmu učiteljima napisala je i Lara Ištvanfi-gluha učenica 5. b razreda koja pohađa nastavu po prilagođenom programu uz tumača i prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika. Lara je rođena gluha, dijete je gluhih roditelja. Njezin prvi jezik, materinski jezik je hrvatski znakovni jezik. Učila ga je od majke u istoj dobi u kojoj čujući vršnjaci uče govoriti prve riječi.

 

Moja učiteljica

Moja učiteljica je jako dobra, pametna i draga.

ona svaki dan me učila, pomoć meni čitati i pisati.

Moja učiteljica puno uči djecu, pomoći i objasniti.

Svaki dan ona doći u školu, mora puno govoriti i pisati.

Učiteljica svaki dan piše na ploču,

a djeca prepisuju i odgovaraju na pitanje.

Djeca će lijepo naučiti čitati i pisati.

Napisala: Lara Ištvanfi 5.b

 

 

 

 

 

 

 

 

Odlazak u mirovinu učiteljice Ružice Perkov

 

S početkom ove školske godine rastali smo se od dugogodišnje učiteljice naše škole koja je otišla u zasluženu mirovinu.

Na sam Dan učitelja 5. 10.  na prigodnom domjenku oprostili smo se od drage nam kolegice Ružice Perkov, dugogodišnje učiteljice koja je  nakon 42 godine rada u razredu otišla u zasluženu mirovinu.

Govoreći o njezinom razredu i ravnateljici su malo zastajale riječi. Nije bilo lako odabrati pravu riječ za djelatnicu koja je cijeli svoj radni vijek, svake četiri godine ponovo u svoj razred primala nove učenike. Mnogo je to generacija koje je učiteljica Ružica izvela do više stepenice školovanja. Dugačko je to razdoblje u kojemu je bilo uspona i padova, vrijeme u kojemu se plela životna i radna mreža na koju se ona može danas s ponosom osvrnuti.

Nikad nije trebalo dvojiti oko toga što je mislila reći, bila je uvijek otvorena i konkretna. Svi koji su je dobro poznavali znali su da je predana poslu i svojim učenicima. Vjerujemo da će ostati takva i kad bude uživala u zasluženoj mirovini, a želimo joj da u njoj uživa barem onoliko godina koliko ih je provela u razredu.

Uz prigodne poklone i govor ravnateljice, kolege iz škole dragoj su umirovljenici poželjeli da joj dani mirovine teku u zdravlju i ljubavi i da dođe u posjetu kad god poželi. Ona je svojim osmijehom poručila da zna kako mirovina nije kraj nego novi početak na jednoj drugoj stazi.