Pjesme za Vukovar

---

U školi su se žrtve Vukovara prisjetili i učenici 6.b razreda uz upaljene lampione na satu Hrvatskog jezika pisli su pjesme o Vukovaru koje u nastavku možete pročitati.

Suza niz obraz teče

Sjećanje polako se javlja,

Suza niz obraz poteče,

Taj grad na Dunavu,

Nikad zaboraviti se neće.

Ta bol, patnja i jad,

Taj ponos i snaga,

Ti ljudi protjerani, jadni

U našim srcima imaju traga.

Taj grad Vukovar se zove

Gdje mnoge duše su pale.

Tamo heroji su živjeli,

Duše nekako velike, ali opet i male.

Napisala:

Tamara Bogdanović 6.b

 

Vukovar

Nisam osjetio tvoju bol,

Dok se zbivao rat.

Ali sam čuo iz priča starijih

Kako je bilo tad.

 

I sada kad priđem ti blizu,

Sjetim se događaja cijelog.

Daj Bože da se Vukovar oporavi,

Od pakla cijelog.

Svaka kuća u tebi ima povijest svoju,

Na taj dan pridobio si dušu moju.

Ne želim da se takvi ratovi stvore,

Na taj dan ću pustiti suzu u čast tebi, Vukovare!

Napisao: Marin Perkov 6. B.

 

Vukovar u sebi plače

 Kao i  svake godine

Tužna sam na taj dan.

 Čak i nakon toliko godina bol nije manja,

 Jer se sjetim svih tih ljudi, tih stradanja.

 Koliki ljudi, kolika djeca

 Svi su oni ostali bez doma,

 A to su učinili ljudi bez srca.

 Svi ti branitelji i ljudi,

 pravi Hrvati.

 Za nas su dušu dali

 I opet će dati.

Napisala: Marija Mušura    6. B.

Upali svijeću!

Upali svijeću na taj dan

Prisjeti se poginulih branitelja .

Taj tmuran i tužan dan

Kad je pao Vukovar .

 

Grad tad bijaše uništen

Vodotoranj u sebi plače.

Neka ti taj dan nikada ne padne u zaborav

Vukovar zapamti kao heroja grad.

Napisala: Nina Rešetar 6.b

 

Gradu heroju!

Mnogo je života palo

Zbog njih Vukovar ostao.

Puno se suza lilo

Jer rat događaj nije mio.

Granate padaju,

Sve je puno krvi.

Ljudi bježe,

Nadaju se slobodi.

Nakon muke Vukovar je ostao

Grad heroja postao

Sjećamo se toga dana rado

I branitelja do kojih nam je stalo.          

    Napisala: Riana Brkić  6.B

 

VUKOVAR

Dok Dunav mirno plovi

Ti se za naše branitelje moli

I dok gori crvena svijeća

Uvijek će Vukovar biti naša sreća,

A suzu pustit će onaj koji zna

Što znači Vukovar.

Nakon muke Vukovar je ostao

i grad heroj postao.

 Upali svijeću na taj dan

Prisjeti se poginulih branitelja

Taj tmuran i tužan dan

Dan kada je pao Vukovar.

Vukovare, ti si u srcima svih Hrvata

Pun čežnje i rata

Spasili te branitelji

Divni, o divni spasitelji .

Dali ste nam ljubav i sreću

I obećajem vam nikada vas zaboravit neću.

 

Dan sjećanja na Vukovar

---

Danas obilježavamo jedan od najtužnijih dana u našoj povijesti – Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Na današnji dan, ovaj grad heroj pao je u neprijateljske ruke.

Danas smo i mi na nivou škole obilježili taj dan tako što je svaki učitelj u sklopu svog predmeta  obilježio sjećanje na sve žrtve Vukovara. U holu škole i u svim učionicama prigodno su uređeni panoi .

Obljetnice su prigode da se prisjetimo i odamo počast Vukovaru i svim žrtvama pa ćemo se tako prisjetiti i Siniše Glavaševića, rođenog Vukovarca, fakultetski obrazovanog učitelja koji se zaposlio na Hrvatskom radiju – Radio Vukovaru najprije kao spiker, naposljetku kao urednik i ratni izvjestitelj. Siniša Glavašević nije išao u rat, rat je došao k njemu pa je svojim glasom i javljanjima u eteru braniteljima grada i civilima u podrumima davao nadu, bodrio ih da izdrže pakao na zemlji. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće. Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer.

Poslije pada odveden je, 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na  Ovčari 20. studenoga 1991.godine, a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine.

Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada. Priče su prije tiskanja od Matice hrvatske čitane na Hrvatskom radiju u večernjem programu, stigle su 12. studenoga 1991. godine na privatni faks u zagrebačkom predgrađu i bile su poslane iz podruma vukovarske Opće bolnice.

Evo što je o svemu govorio i pisao Siniša Glavašević.

“Vjerujte, rat je najveća čovjekova niskost koju je u svojoj raskalašenosti smislio, valjda zato da bi poslije svega i u sažaljenju mogao iznova prljati.

Čini mi se, jedan sam od malobrojnih sretnika koji je svoju misao uspio zabilježiti u traganju za izgubljenim, ili još ne stečenim, svejedno. I uvijek, pišući, negdje u dnu svojih misli, a ponekad i pred živom slikom krvi, smrti i razaranja, nisam zaboravljao borce, hrvatske branitelje koji nisu imali sreće, koji nisu dočekali svoje misli, a kamoli svoje obitelji i svoje ljubavi.

Umjesto njih primite i moju prvu riječ, riječ istine i ljubavi.”, napisao je Glavašević.

I za kraj jedna divna misao našeg Siniše Glavaševića:

“A može se dogoditi da mrak zadavi svaku ružnu misao. Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to.”

 

 

Moj književni junak

Naši sedmaši su imali zadatak predstaviti svoje najdraže književno djelo u kojem se nalazi njihov omiljeni književni junak te se poistovjetiti s njim.

Uz malo mašte, ubrzo su zamijenili uloge te su se odlično zabavili.Uz prezentacije, plakate i njhovu originalnu glumu mogli smo se susresti s Petrom Panom, Snjeguljicom, Alisom u zemlji čudesa, Doktorom Dolittleom koji je pomagao i ljudima i životinjama i mnogim drugim njima omiljenim likovima. U svemu tome zajedno s njima uživala je i njihova učiteljica Monika Pančić Simić.

Koliko je taj sat svima bijo zabavan pogledajte u prilogu.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript