Arhiva za Studeni, 2018

Razmišljanja o ratu i miru

Posted: 21 studenoga, 2018 by dusakovacevic in Školski događaji

Lijepo je živjeti u miru

Povezana slikaLijepo je buditi se uz raspjevane ptičice i Sunčeve zrake na licu umjesto glasnog praska neprijateljskih granata koje jutros bačenih na tvoj nekad potpuno miran grad?

Dani 1991. godine nisu bili nimalo mirni. Ljudi nisu bili preplašeni samo u najviše stradalom Vukovaru već diljem tada još mlade Hrvatske. Granate su udarale, rat se vodio, gubili su se i stari i mladi životi. Sretni su oni koji mogu prepričavati svoja loša ratna iskustva. Dok mi idemo u školu, igramo se na novim igralištima, zabavljamo se ili slušamo pjesme, djeca u Domovinskom ratu to tada nisu mogla. Gladni i izmoreni od rata, ljudi su te jesenske dane provodili u vlažnim bijednim podrumima s malom svijećom i tihim radijom na stolu slušajući vijesti Siniše Glavaševića, bile one dobre ili loše. Često su razmišljali gdje i kako im je njihov dragi otac, muž ili prijatelj koji su se uputili u vojsku da hrabro obrane našu Hrvatsku. Takva je bila svakodnevnica u Vukovaru u dugu jesen 1991. No nije samo Vukovar pogođen ratom. Po zanimljivim pričama starijih ljudi iz mojega sela mnogi su protjerani iz vlastitih kuća, razdvojeni od svojih obitelji, ostajući bez ijedne uspomene na prošlost koje su kasnije pripale nečijim tuđim rukama. Rat nije donio ništa dobro ni za koga. Obje strane pretrpjele su velike gubitke. Sve što je napravljeno su oduzeti životi, srušene zgrade, razdvojene obitelji, oduzete uspomene. I kako sada od nule graditi budućnost? Kako nastaviti dalje sa životom kada vam sadašnjost nije u redu? Gotovo pa nikako. Ali morate. Iako vam je razaranje bilo uobičajena pojava svaki dan. Nitko ne želi takvo iskustvo ponoviti.

Nitko ne želi živjeti u strahu hoće li izgubiti ili svoj život ili neku dragu osobu. Puno je ljepše boraviti na svježem zraku i uživati u slobodi. Rat nikad nije donio ništa dobro niti će donijeti. Zašto onda ratovati? Nema smisla.

Tamara Bogdanović  7. b

 

Lijepo je živjeti u miru

Povezana slikaNije li predivno buditi se uz rane sunčeve zrake i anđeoski pjev ptica, jesti gospodski za stolom, uživati vani u svježem zraku i slobodno se kretati? Nekada nije bilo tako. Nemir je krenuo u rujnu 1991. godine.

Granate i eksplozivi su letjeli na dnevnoj bazi. Mnogi su ubijeni, zlostavljani, prisilno odvajani od svoje obitelji te voženi u krajeve koje ne poznaju. Djeca nisu mogla ići van, školovati se, igrati i uživati u djetinjstvu. Sve je bilo razarano. Vladali su siromaštvo i glad. Kroz krv su prolazili strah i nada, koje je bilo sve manje. Ljudi su se bojali izlaziti iz podruma. Bili su u strahu hoće li preživjeti? Hoće li se otac vratiti s ratišta? Mnogima su se najveće noćne more ostvarile. Sretni su oni koji se danas mogu prisjećati tih dana i uspoređivati iz sadašnjošću.

Srećom vjerovanje, upornost i nada su se isplatili te zahvaljujući hrabrim herojima ne živimo pod neprijateljskom rukom, nego zahvalno uživamo u slobodi i miru.

Marija Mušura 7. b

OBILJEŽAVANJE PADA GRADA VUKOVARA

Posted: 19 studenoga, 2018 by dusakovacevic in Školski događaji

Molitva i svijeće za Vukovar

 

  1. vukovar, križevi18.studenog 2018. godine u župnoj crkvi BZB Djevice Marije u Bilju svečanim liturgijskim slavljem obilježen je najtužniji datum u novijoj hrvatskoj povijesti – pad grada Vukovara. Misno je slavlje predvodio župnik Dejan Henčić, a u njemu su sudjelovali i učenici naše Škole. Učenici su pod vodstvom nastavnice Nikoline Rebrine Marinov uprizorili tekst Siniše Glavaševića, a članovi dječjeg župnog zbora su pod vodstvom vjeroučiteljice Sandre Klemen sudjelovali u misnom slavlju prigodnim molitvenim pjesmama. Glazbenu pratnju dječjem župnom zboru osigurali su vjeroučitelj Petar Kajić i Siniša Klemen.

Svečano misno slavlje završilo je prigodnim paljenjem svijeća u spomen svim žrtvama Vukovara ispred župne crkve.