Čišćenja okolice Dvorca Tikveš
6.12., na Svetog Nikolu pred školom smo se sastali oko 12 sati i zajedno s ravnateljicom, pedagogom te još par ljudi krenuli u akciju čišćenja otpada u Parku prirode Kopački rit . Dogovorili smo se tko će koga voziti i krenuli prema Tikvešu. Na putu smo razgovarali o programu i o tome kamo ćemo ići nakon akcije čišćenja. Vožnja je trajala nekih dvadesetak minuta i ubrzo smo stigli. Dočekali su nas obilnim doručkom, bilo svega. Ponudili su nas i britanskim čajem koji sam rado popila uz jelo. Načelnik je svima zahvalio što su došli pomoći, lijepo dočekao nas i Britance, govorio im o našoj Općini i sve to je rekao na hrvatskom. Upitali su prevoditelje treba li im prijevod, no, začudo, Britanci su sve to razumjeli. Jedan od njih krenuo je zahvaljivati na hrvatskom, no objasnio im je kako mu je lakše razumjeti hrvatski nego pričati i pitao smije li nastaviti na engleskom. Iskreno, stvarno me ugodno iznenadilo kako je znao hrvatski i bilo je zanimljivo slušati njegov govor. Nakon što smo svi završili s doručkom raspodijelili smo se u grupe i polako krenuli hodati uz obalu oko dvorca te putem skupljali smeće kao što su plastika, konzerve, staklo i ostali štetni otpad. Smeće sam skupljala zajedno s Marijom, ravnateljicom i načelnikom. Ubrzo kada smo uz obalu pokupili smeće, stigli smo i do dvorca, upravo tamo ga je bilo i najviše. Tijekom čišćenja došli su i reporteri te zamolili da ispitaju nekoga od učenika. Ovog puta to je bila Marija.
Nakon što smo svo smeće skupili, odložili smo ga u kombi. No, Dino kako je nosio staklenku piva koju je našao, stao je na granu o koju se okliznuo i pao. Jedan je Britanac kraj njega to ugledao i rekao mu:“Oh, Dino, you drank too much pivo!“, rekao je to u smijehu s naglaskom na pivo. Odložili smo ostatak smeća i krenuli prema Zlatnoj Gredi. Vozio nas je Ivan Domjanović. On je završio za biologa te nam je zbog toga rekao da ga zovemo profesor Domjanović, no umjesto toga mi smo ga zvali „biologija,“ jer nismo znali njegovo ime. Na kraju smo ga iz šale prozvali „teta biologija“. Putem smo se šalili. Marija ga je čak pitala koliko kod njega dođu instrukcije iz biologije. S nama u kombiju, naprijed su bili Dino i Matea, iza njih Lea i Ana, a na kraju Marija i ja. Vožnja je bila kratka.
Stigli smo do Zlatne Grede gdje smo sudjelovali na dva zanimljiva predavanja iz područja ekologije i održivog razvoja. Objasnili su nam kako je plastika vrlo štetna i koliko ona zapravo škodi nama i životinjama. Također su pričali i o važnosti očuvanja čistoće prirode. Prezentacija je bila vrlo zanimljiva i poučna, svima se svidjela te je zato na kraju zaslužila onaj veliki i glasan pljesak. Nakon prezentacije mnogi su ogladnjeli pa su nas tamo ljubazno ponudili ukusnim jelom. Svi smo se najeli te smo svi sretni, zadovoljni i siti krenuli pred školu kako bi stigli na Večer matematike. Putem smo puštali stare pjesme, pjevali i zabavljali se. Svima nam je bilo žao što je sve tako brzo završilo. Bilo je vrijeme za rastanak i učiteljica Ivana Nićin nas je slikala zajedno s „tetom biologinjom“. Voljela bih da imamo više takvih akcija, da se zbližimo još više, upoznamo se više međusobno, družimo i pomognemo prirodi. Vidjela sam kako su svi lijepo uživali i nadam se kako će se ovako nešto jednog dana opet sve ponoviti.
Napisala: Vanessa Bilandžić 7. b