Obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

Naši su učenici i djelatnici i ove godine na dostojanstven način obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

Učenici su na nastavi čitali i pisali o Gradu heroju. Izrađivali su lampione i simbole nepokorenoga grada kojima su uljepšali školu te obilježili 28. obljetnicu Dana sjećanja.

Uprizorili su prigodan program te uz svetu misu i paljenje svijeća svima nama poručili kako se takvo što nikada više ne smije ponoviti.

Za kraj donosimo priču Siniše Glavaševića. Priču za roditelje.

Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube.

ZA ONO ŠTO SE SADA DOGAĐA, DJECA NISU KRIVA!
Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale, i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju.

Ako imate djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod pa ako među zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas sve će to učiniti vaša djeca. Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa, nisu kriva djeca.

Kad čovjek bolje razmisli, djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi, od Boga…

Siniša Glavašević

U nastavku pogledajte neke učeničke radove te kako je to izgledalo na svetoj misi.

Posjet prvašićima

Posjetili smo prve razrede te ih pitali kako su se oni snašli u prvom razredu i kako su se za njega pripremili.

1.a razred rekao je da im je baš lijepo u školi te da imaju jako ljubaznu učiteljicu. Također, rekli su da im je kuhinja odlična, ali da bi željeli neke male promjene. Na pitanje o tome jesu li teške torbe rekli su da nisu teške i da su kupili flomastere, bojice, olovke…

1.a broji 13 učenika i da se poznaju iz vrtića. Nažalost, nismo uspjeli ispitati njihovu razrednicu.  Uživali smo u vremenu ispitivanja učenika i nadamo se da će nastaviti biti ovako dobri i marljivi.

1.b razred rekao nam je kako im je u školi baš lijepo i da imaju odličnu učiteljicu. Ispričali su nam i da su bili u obilasku škole te da su upoznali puno školskih djelatnika. Oduševljeni su školom i kuhinjom i rekli da im ništa ne nedostaje. Na pitanje kako su se pripremili za školu rekli su da su kupili bojice, olovke, flomastere..

Zatim smo i učiteljici postavili par pitanja.
Na pitanje kako se pripremila za novu školsku reformu rekla nam je kako je čitala puno stručne literature i da je svojim učenicima pripremila puno novog radnog materijala. Također, rekla nam je kako u razredu ima samo 13 učenika i da joj je poprilično čudno nakon četiri godine s jednim učenicima opet primiti novu generaciju. Ali, unatoč tomu, rekla je da ima jako miran i tih razred što smo i same mogle vidjeti.

U nastavku vam donosimo nekoliko fotografija koje smo snimili pri posjetu prvašićima.

Nova školska godina

U novu smo školsku godinu krenuli veselo i zaigrano.

Svim učenicima želimo sretan početak školske godine i odličan uspjeh!

Kraj školske godine

Uspješno smo priveli kraju još jednu školsku godinu!

 

Svim učenicima želimo da ugodno provedu ljetne praznike, a učenicima osmih razreda, od kojih se opraštamo, želimo mnogo sreće pri upisima u srednju školu, te u daljnjem školovanju i životu. 

 

Odzvonilo je !  Počinje odmor!

 

 Vaši novinari!

 

 

Imam prava, ali trebam znati i svoje dužnosti

Misao, prosudbu ili vrijednosni stav svaki učenik gradi nakon pročitanoga djela.Kakvu će poruku iščitati često ovisi o samom učeniku. Da bi te poruke bile što bolje važan je građanski odgoj u životu svakoga mladog čovjeka. Svoja promišljanja o tome kako postati odgovoran građanin pisali su učenici 7.a razreda . Evo što je napisala Marija Mušura 7.a razred.                                                                                                                        Tema nije ni malo laka

Ne znam odakle bi počela. Tema nije nimalo laka. Možda je zato najbolje početi od samog početka, od Deklaracije o pravima djeteta koja kaže: „Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima“. Pravo na život, na zdravlje i zdravstvenu zaštitu, pravo na ljubav, sigurnost, mir, sreću, obitelj, poštovanje, obrazovanje, život dostojan čovjeka, pravednost, pravo na rad, slobodno vrijeme, igru i još mnoga druga prava kojih se sad ne mogu sjetiti, a sastavni su dio života. Kad malo bolje razmislim, sva ta silna prava, u većoj ili manjoj mjeri, ja osobno uglavnom ostvarujem, ovisno o dužnosti koju svako pravo vuče za sobom.

Prva životna dužnost mi je da se trudim živjeti zdravo, hraniti redovito, brinuti o svojem zdravlju te održavati redovnu higijenu tijela i zubi. Zdravlje mi je jako važno. Druga dužnost kojoj pristupam vrlo ozbiljno je da redovno i savjesno izvršavam obaveze vezane za školu i obrazovanje. Savjesna sam i odgovorna i uvijek težim najboljem, zato ponekad nemam vremena za druženja i prijatelje. Zna me pogoditi kad osjetim nedostatak poštovanja i pravednosti za pokazani trud i rad, ali stisnem zube i idem dalje, još bolje jer vjerujem u sebe i imam potporu i ljubav svoje obitelji te meni bliskih ljudi.

Voljela bih da imam malo više vremena za pomoć obitelji u kućnim poslovima, ali sam presretna što imam vrlo razumne roditelje koji me puste da i to malo vremena što imam provedem sa svojim prijateljima. Na taj način se malo opustim i napunim baterije za novi dan, nova prava i dužnosti.

Marija Mušura 7. b